Negde u dubokoj afričkoj džungli natrči Mujo na Tarzana.
- Šta ima, Tarzane? Dje si krenuo?
- Nema ništa, nikuda. A dje si ti krenuo?
- I ja nikuda. Idemo onda ovuda, bliže je.
Bazaju oni tako džunglom, kad istrči slon pred njih i stane nešto da se ćućori sa Tarzanom.
- Jel’, bogati, šta ‘oće ovaj - pita Mujo Tarzana.
- Ma ništa. Zalutao u ovaj kraj, ožedneo, pa me pita kuda da krene do najbližeg izvora.
Idu oni dalje džunglom, kad eto ti ga sad istrči pred njih lav. Opet Tarzan stade sa njim da se nešto domundjava, i lav onda ode svojim putem.
- Šta ‘oće sad pa ovaj - opet će Mujo.
- Ma ništa. Pita me da li sam možda video u blizini kakve antilope, zebre ili slično, mnogo je, kaže, ogladneo.
Mujo tada ućuta i dubokko se zamisli.
- Slušaj - kažem on Tarzanu – bil’ ti poš’o sa mnom kod mene kući. Imam grdne probleme sa stokom, ili mi naglo obole i crknu, ili stalno nešto kunjaju... Ti, vidim, razumeš jezik životinja, pa računam lako ćeš se sporazumeti sa njima.
- ‘Oću, što neću - kaže Tarzan.
Šetaju oni tako po Mujovoj avliji, istrči kokoška pred njih, Tarzan prokokodače sa njom i kokoška posle ode.
Šta kaže? - pita Mujo.
- Kaže da si jutros zaboravio da nahraniš kokoške, pa su sada sve gladne.
Idu oni dalje avlijom, kad eto ti Mujov pas iskoči pred njih. Opet Tarzan prokevće sa njim ne[to na psećem jeziku i pas zadovoljan ode.
- Nisi ga jutros pustio sa lanca da malo protrči po avliji - objašnjava Tarzan Muji.
U to istrči pred njih ovca i stane blejati iz sve snage. Taman je Tarzan zaustio da i sa njom malo probleji kad li ti skoči Mujo i viknu:
- Ne, bolan Tarzane, laže kurva, matere mi!!!