Bog reče magarcu: Ti ćeš se zvati magarac. Ti ćeš rintati po ceo dan i zvaće te glupim. Živećeš 20 godina. Magarac odgovori: Uh, to ne zvuči kao dobar život. Mogu li ja da živim 5 godina? I Bog pristane. __ Onda je Bog stvorio psa. Bog reče psu: Ti ćeš se zvati pas. Živećeš kao potčinjena životinja. Živećeš od ostataka sa stola i čuvaćeš kuću. Živećeš 35 godina. Pas odgovori: Mogu li ja onda da živim 15 godina? I Bog pristane. __ Onda je Bog stvorio papagaja. Bog reče papagaju: Ti ćeš se zvati papagaj. Sedećeš u uglu dnevnog boravka, ponavljaćeš sve što ljudi kažu, i iritiraćeš svakoga. Živećeš 75 godina. Papagaj odgovori: A kako bi bilo da ja živim samo 50 godina? I Bog pristane. __ I onda je Bog stvorio muškarca… Bog reče muškarcu: Ti ćeš biti ljudsko biće, muškarac, i živećeš odličan život. Ti ćeš biti mudar i pametan, vladaćeš i odlučivaćeš na ovom svetu. Živećeš 20 godina. Muškarac odgovori: To zvuči kao jako dobar život, ali zar ne bih mogao živeti malo duže? (ovde je muškarac po prvi put iskoristio svoju inteligenciju) Mogu li dobiti onih 15 godina što magarac nije hteo, onih 20 što ih je pas odbio i onih 25 što papagaj nije želeo? I Bog pristane. __ Zato muškarac živi odličan život dok ne napuni 20 godina. Onda se oženi. Sledećih 15 godina rinta po ceo dan i zovu ga glupim. Onda dobije decu, živi od ostataka sa stola i čuva kuću sledećih 20 godina. Poslednjih 25 godina sedi u uglu dnevnog boravka, ponavlja sve što drugi kažu i iritira svakoga.

Jedan čovek je umro i dospeo u raj. Međutim, u raju mu je ubrzo postalo dosadno. Anđeli su neprestano pevali, svirali na harfama, sve je to bilo lepo i krasno, ali on je oduvek bio čovek od akcije. Zato se obratio Svetom Petru i zamolio ga za premeštaj.“Gdje si to mislio da odeš?” rekao je Sveti Petar.“Osim ako nećeš u pakao? Ne bih ti to preporučio.”“Može li bar na kratko?” zamolio ga je čovek.“To se nikad nije radilo, ali napraviću izuzetak – pustiću te na mesec dana.” I Sveti Petar mu je otvorio vrata pakla. Čoveka je na ulazu sačekala limuzina koja ga je odvezla do jahte. Usledilo je putovanje kakvo nikad nije doživeo, uz obilje najdivnijih jela, najboljih pića, prelepih devojaka, noćni ribolov itd. Mesec dana prošlo je kao u snu. Po povratku u raj, čoveku je bilo još dosadnije nego pre. Ubrzo se ponovo obratio Svetom Petru i zamolio da ga opet malo pusti u pakao.“Takve šetnje tamo-vamo nikad nisu praktikovane. Ako toliko želiš u pakao, možeš da odeš, ali bez mogućnosti povratka.”“Pristajem!” uskliknuo je čovek, već se naslađujući onim što ga je čekalo tamo. Ali avaj! Čim su se teška vrata pakla muklo zalupila iza njega, čovek je počeo da propada u ponor na čijem dnu je ugledao gomilu užasnih đavola, koji su čekali da ga kukama ubace u ogroman lonac u kome se već kuvala gomila nesrećnika čiji su jauci sve glasnije dopirali do njega.“Šta je ovo!?” kriknuo je.“Pakao, brate” odgovorio je jedan đavo. “Ti izgleda ne razlikuješ turizam od emigracije.”