Neuropsihijatrijska ordinacija.
Doktor sedi sa beležnicom u rukama pored kauča na kome leži pacijent u krajnjem nervnom rastrojstvu: bled, trese se, koluta očima i mucajući sa prekidima govori:
- Do-doktore, ja ovo vi-više ne mogu-u da po-podnesem! Ubiću-ću se!
- Polako, molim vas, sve se da izlečiti. Smirite se i polako mi izložite svoj problem.
- Do-doktore, ja dani-nima ne mogu-gu da usnim-im! Ka-kada g-god po-poku-kušam da-a zaspim-m, ta-taman pa-padnem u p-prvi po-polusan, kad li ti se odn-odne-kuda iznenada-nada po-pojavi jato-to koko-košaka, jedno
Sto-stotinjak nj-ih, i stanu-u da kvo-kvocaju i koko-kokodaču, ra-razbiju mi s-san i onda-da se pro-probudim i, na-naravno, od spa-spavanja te no-noći nema-ma ni-ništa!
- Dobro… Da li vam je možda palo ikada na pamet da im podviknete IŠ, ili tako nešto, to bi ih sigurno rasteralo?
- Ma, jes-sam, kaka-ko da nini-sam! Vikne-nem ja njima-a IŠ, one se
Rasprše-še, ali ne prodje-dje ni mi-minut kad li ti one opet-t nagrnu-nu oko m-mene, sada jato-to od dve-dvesta ko-kokoši umesto-sto onih
Stotinjak-njak!
- Pa, dobro, vi im ponovo malo oštrije podviknite IŠ, BRE, TAMO!!! – pa će one sigurno da netragom da nestanu.
- Eh, do-doktore! Podviknem-nem ja njima-a oštro-tro da oštrije-je ne
M-može bi-biti IŠ, BRE TAMO!!! - i to ne je-jedanput već č-čak i po tri-tri рuта-ta… Ali, dža-džaba! Razjurim-m ja nj-njih, doduše-e, nije da ne razjurim-im, ali eto njih po-ponovo, ovaj put-t jatište-šte od oko pe-petsto ko-kokoši – s-sila da te strava-a uhvati gle-gledati!
- Ama, čoveče! Sledeći put kad vas ponovo budu zaokupili, vi se samo ljudski razderite MARŠ, IŠ, BRE, U PIZDU MATERINU!!! Videćete, kurtalisaćete se bede jer će to garant da ih zanavek razjuri!
- Eeeeh, do-doktore… Misliš-š li ti da ja i to-o ni-nisam do sada-a.
- Po-pokušavao, ali bolje-e i da nisam-m!
- ?!
- Evo ka-ako: sačekam-am ja da se one okupe-pe, pa dre-dreknem na njih iz pe-petnih-h žila-la: Marš, iš, bre, u PI-PI-PI-PI-PI-PI!!!! zdu materinu!!!
I oni se onda ponovo okupe.
Dalmatinac je svaki dan sjedio pred kucom i gledao na pucinu… Americki turista ga je posmatrao svaki dan i na kraju nije izdrzao, nego mu je prisao i upitao:
“Slusaj boy, sto ti kada vec tako sedis i nista ne radis, ne kupis parce najlon konca i jednu udicu, ne zabacis u more, upecas ribu, prodas ribu, zaradis novac, mony…?”
“I sta onda?” zapita leno Dalmatinac. “Nista, nastavi Amer, tada kupis vise najlona, vise udica, upecas vise ribe, vise mony…!”
“I sta onda?”, opet ce Dalnatinac? “I onda kupis camac, odes dalje od obale gde su vece ribe, pecas vece ribe, prodajes, mnogo mony…!” I sta ONDA?” ponovo upita barba.. Amerikjanac se vec iznervirao pa kaze:
“Pa onda imas puno para, kupis brod, zaposlis ljude, oni pecaju mnogo velikih riba, prodaju, mony, mony, mony… A ti samo sedis i uzivas!”
“Pa ja i sada sedim i uzivam, sta ce mi sve to?” zackilji lukavo Dalmatinac. Amerikanac se besno okrenu, odmahnu rukom i ode…
U banku upada maskirani razbojnik sa revolverom u ruci. Prilazi šalteru.
- Ali gospodine, - kaze mu sluzbenica usplahireno, - ovo je banka sperme!
- Odlično, - kaze razbojnik, - donesi spermu!
Sluzbenica se okrene, dohvati nekoliko bočica i pruzi razbojniku.
- Sad to popij! - kaze razbojnik.
- Ali gospodine!.. - plače sluzbenica - molim vas, nemojte!..
- Pij kad ti kazem! - viče pretećim glasom razbojnik i polako pritiska obarač.
Sluzbenica, šta će, kud će, nategne jednu bočicu, ispije do kraja, pa drugu, pa trecu...
Razbojnik skida masku sa lica pa kaze:
- Vidis, Zorice, da mozes.